Kiša je tekuća padavina u obliku vodenih kapi promjera većeg od pola milimetra.
Kapljice čiji je promjer manji od pola milimetra nazivaju se rosulja. Minimalna visina kišnih oblaka je oko 1.200 metara. Međutim, bez obzira na to s koje visine kapi padaju, prosječna brzina koju dostižu prilikom pada na tlo je samo oko osam do deset km/čas.
Konačna brzina zavisi od vjetra i stanja u atmosferi. Najviši oblaci su olujni kumulonimbusi koji se nalaze na visini većoj od 10.000 km. U vazduhu ima dovoljno vodene pare da poplavi čitavu planetu do dubine od 2,5 metara. Američki naučnici vjeruju da na Saturnu i Jupiteru, divovskim gasovitim planetama Sunčevog sistema, padaju prave kiše dijamanata.
Naime, novi podaci s Jupitera i Saturna pokazuju da u atmosferi tih planeta postoje velike količine ugljenika u kristalnom obliku. Iako danas svi mi imamo kišobrane, oni su nekada davno bili dostupni samo visokorođenim i privilegovanim članovima društva. Ples na kiši je nastao iz vjerovanja da duhovi imaju moć da kontrolišu vrijeme, te su ljudi plesali pokušavajući na taj način obezbijediti njihovu naklonost.
Izračunato je da u jednoj sekundi 16.000.000 tona vode ispari iz zemlje, što znači 513 triliona tona za jednu godinu. Ova količina vode jednaka je onoj koja ponovo padne na Zemlju za jednu godinu.
Glassrpske