Predstavnici Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prijedor danas su polaganjem cvijeća i prisluživanjem svijeća u Hambarinama obilježili 33 godine od pogibije dvojice i ranjavanja četvorice pripadnika tadašnje JNA.
Među ranjenim vojnicima bio je i Ratko Milojica, koji je preživio četiri metka kojima je pogođen u leđa.
On ističe da su tog 22. maja 1992. godine kao redovni vojnici JNA krenuli kući na odmor i da su u kolima sa njima bila i dva Hrvata.
U Hambarinama, na putu iz Prijedora prema LJubiji, naoružani ljudi su ih zaustavili na postavljenom punktu i počeli da pucaju.
“Bili smo iznenađeni jer ništa nije nagovještavalo da će se ovako nešto desiti. Tu je bilo više desetina naoružanih ljudi u civilu, policijskim i vojnim uniformama”, rekao je Milojica novinarima i istakao da žali što za taj događaj do sada niko nije odgovarao.
Potpredsjednik gradske Organizacije zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Slaviša Knjeginjić kaže da u ovoj organizaciji smatraju da je ubistvo dvojice vojnika tadašnje JNA Rade Lukića i Radenka Milojice jedan od događaja koji je, pored ubistva policajca Radenka Đape, odredio tragičnost događaja u Prijedoru 1992. godine.
“Kada razmišljate o tom vremenu, vidite da se srpske žrtve kroz medije i na svaki drugi način minimiziraju. Uopšte se ne daje značaj srpskim žrtvama i kroz sudske procese. Ni slučaj ubistva Đape nije procesuiran nikada. To su događaji koje su proizveli sve dalje neprilike u Prijedoru. Bavimo se uvijek posljedicima, a uzrokom još niko neće. Niko neće da čuje naš glas”, rekao je Knjeginjić.
On je dodao da su to bili događaji koji su prethodili napadu na Prijedor koji se dogodio 30. maja 1992. godine i da to nisu bili nikakvi incidenti već isplanirane akcije s namjerom da se izazove sukob i realizuje plan preuzimanja vlasti.
SRNA