U Prijedoru obilježeno 29 godina od egzodusa Srba iz Sanskog Mosta

U Prijedoru obilježeno 29 godina od egzodusa Srba iz Sanskog Mosta

Simboličnim bacanjem cvijeća u rijeku Sanu u Prijedoru je danas obilježeno 29 godina od egzodusa Srba iz Sanskog Mosta, gdje ih je do rata živjelo 27.000.
Načelnik opštine Oštra Luka Duško Došenović rekao je da je ovo tužan dan u sjećanjima građana Sanskog Mosta srpske nacionalnosti jer je tada svoja ognjišta napustilo desetine hiljada ljudi.

“Ne samo to. Ostalo je 505 ljudi koji su dali svoje živote, koji su poginuli u Šestoj sanskoj brigadi u Odbrambeno-otadžbinskom ratu”, naveo je Došenović, koji je kao dijete živio u Sanskom Mostu, a egzodus je doživio kad je imao sedam godina.

Došenović je dodao da se današnjeg dana 1995. godine sjeća po tome što su on, majka, brat, djed i baka sjeli u traktor i uputili se u nepoznato, a otac je bio negdje na ratištu.

“Pošao sam u prvi razred u Zdeni u Sanskom Mostu, nastavio ga u Kikindi, a završio u Oštroj Luci”, rekao je Došenović.

Načelnik gradskog Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Ranko Kolar rekao je da je bio neposredni učesnik u borbenim dejstvima i da se u Prijedoru svake godine obilježava pad opštine Sanski Most.

“Nakon svih ovih godina poruka je danas da se ti događaji ne ponove na ovim prostorima. Sve ono što je bilo loše, što je bilo ružno, ne treba da zaboravimo, treba da pamtimo i da govorimo mladima”, rekao je Kolar novinarima u Prijedoru.

Potpredsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora Slaviša Kneginjić rekao je da u Sanskom Mostu danas živi oko hiljadu Srba i da je vrijeme da se vlasti u BiH počnu baviti životnim pitanjima srpskim povratnika.

“Šesta sanska brigada dala je veliki doprinos za stvaranje Republike Srpske, nažalost izgubila je svoju teritoriju”, dodao je Knjeginjić.

Ratko Miljuš iz Sanskog Mosta današnjeg se dana 1995. godine sjeća po tome što je ujutro otišao ljekaru u Prijedor,a vratio se kući oko dva časa poslije podne zatekavši pola grada na nogama.

“Žena me je sačekala, komandu nisam mogao dobiti da se vratim u jedinicu, nego samo upalio kola i došao ovamo. Mi smo svu noć putovali i nije nam prijedorska policija dala da se svratimo u Prijedor, imao se rođaka ovdje, nego usmjeravala nas je gore preko Marićke u Omarsku. I gore kad sam došao, onda mi je dojavljeno da mi je poginuo sinovac”, sjeća se Miljuš.

Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora današnji datum obilježava od prije 12 godina.

SRNA

COMMENTS