Piše: Maja Savanović Zorić, psiholog i porodični psihoterapeut
Svjetski dan psihoterapije, koji se obilježava 25. septembra, prilika je da se podsjetimo koliko je briga o mentalnom zdravlju jednako važna kao i briga o fizičkom. Ovaj datum ustanovila je Svjetska federacija za psihoterapiju (World Council for Psychotherapy – WCP) sa ciljem da psihoterapija postane dostupnija svima, jer ona predstavlja jedan od najsnažnijih alata u prevenciji i liječenju psihičkih poteškoća.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), više od 970 miliona ljudi širom svijeta živi s nekim oblikom mentalnih poteškoća. Depresija i anksioznost među vodećim su uzrocima onesposobljenosti, a broj osoba koje traže pomoć raste iz godine u godinu. Ipak, stigma i dalje ostaje veliki izazov – mnogi se ne odlučuju na terapiju zbog straha od osude okoline.
Psihoterapija pomaže ljudima u nošenju s traumama, gubicima i stresom, ali jednako tako otvara prostor za lični rast i razvoj. Ona nije rezervisana samo za „one kojima je loše“, već može biti podrška svakome ko želi bolje upoznati sebe i unaprijediti kvalitet života.
Iskustvo iz prakse – kada porodica pronađe novi jezik razumijevanja
Na terapiju je došla porodica koja je prolazila kroz ozbiljne konflikte s adolescentnim sinom. Nesporazumi su bili svakodnevni, a komunikacija svedena na optuživanja. Tokom rada ispostavilo se da iza njegove ljutnje stoji strah – osjećaj da roditelji imaju očekivanja koja on ne može ispuniti. U sigurnom terapijskom okruženju porodica je naučila kako da razgovara bez osuđivanja i kako da čuje stvarne potrebe jedni drugih.
Ovaj primjer pokazuje da psihoterapija ne “popravlja pokvarene ljude”, već daje prostor da se iznova povežemo – sa sobom i sa onima do kojih nam je stalo.
U savjetovalištu Psiholuminis, u kojem radim, iz godine u godinu bilježimo sve veći broj ljudi različite starosne dobi koji se javljaju na psihoterapiju. Dolaze nam djeca, adolescenti, odrasli i starije osobe – svako sa svojim pitanjima, dilemama i bolovima. Ono što je zajedničko jeste potreba da budu viđeni, saslušani i prihvaćeni. Ovaj rast pokazuje da društvo polako ruši predrasude i da ljudi sve više razumiju da je traženje pomoći znak snage, a ne slabosti.
Zašto je ovaj dan važan?
U vremenu u kojem se suočavamo s nesigurnostima, krizama i ubrzanim tempom života, važno je stalno naglašavati da je traženje pomoći znak hrabrosti, a ne slabosti. Svjetski dan psihoterapije nas podsjeća da bez mentalnog zdravlja nema ni zdravog društva.
Briga o sebi je ulaganje u porodicu, zajednicu i budućnost – jer kada pojedinac ozdravi, i društvo postaje snažnije.
