U svijetu napredne tehnologije i sve veće rasprostranjenosti različitih društvenih aplikacija, priča o cyber nasilju je od izuzetne važnosti. Naime, s porastom korištenja društvenih mreža, raste i broj slučajeva cyber nasilja. Pogotovo je primjetan porast cyber nasilja nad djecom i mladima, što je dovoljno alarmantno da podignemo glas o ovoj temi, te na taj način, barem mišijim koracima, dođemo do nekih promjena. Da se čupamo iz toksičnog svijeta interneta, da čupamo našu djecu i našu mladost iz ralja sive strane tog čuda koje je svima dostupno danas. Nažalost, internet je dostupan svima. Jer, jedna surova istina je ta da su djeca i mladi doista svakodnevno izloženi nekim vrstama cyber nasilja.
Od hakovanja profila i dijeljenja intimnih stvari bez njihove dozvole, do prozivanja i izrugivanja, potom besmislenih izazova koji kruže internetom i raznim aplikacijama, a koji njihove živote i njihovu psihu dovode u opasnost. Samo jedan klik može uništiti psihičko stanje nekog dječaka ili djevojčice koji sjede u svojoj sobi i misle da je virtuelni svijet siguran svijet i da je mnogo stvarniji od stvarnog. A nije. Stoga, hajde da pričamo o cyber nasilju i da zajedno dođemo do odgovora!
Šta zapravo spada pod pojam cyber nasilja?
Naime, pod cyber nasiljem se može smatrati širenje laži ili objavljivanje fotografija koje za cilj ima osramotiti nekoga na društvenim mrežama, potom slanje uvrijeđujućih poruka ili prijetnji putem raznih dostupnih platformi za dopisivanje, te na koncu lažno predstavljanje i slanje neugodnih poruka u ime druge osobe. Načina je mnogo, a posljedica takvog ponašanja, odnosno takvog nasilja, još više. Brojne su i nesagledive mentalne, emocionalne, pa čak i fizičke posljedice koje cyber nasilje može izazvati.
Razgovarali smo sa Hanom Kazazović, poznatijom kao Cyber Bosanka, koja se često bavi temom cyber nasilja u svom radu i na svom istoimenom blogu. U intervjuu koji smo obavili s njom, izjavila je da je cyber nasilje zapravo svaka vrsta pritiska koja se vrši nad nekim, a koja se dešava upravo putem interneta.
“Tu spadaju i komentari koji su upućeni bilo kome, tu spadaju i poruke i prijetnje koje se šalju putem društvenih mreža ili emailova određenim osobama, tu spadaju i dijeljenja fotografija, formiranja grupa s ciljem ismijavanja bilo koga… znači sve što može osobu povrijediti, narušiti joj mir i ugled, ili joj bilo kako naštetiti. Djeca često nisu svjesna svih opasnosti koje im se mogu desiti na internetu. Primjeri za koje sam najčešće čula, kad su djeca u pitanju, jesu pravljenje, naprimjer, Facebook grupa u kojima se ismijavaju određene osobe ili pravljenje profila na Instagramu isključivo s ciljem ismijavanja. Često se dešavaju i hakovanja profila, pa onda njihova zloupotreba, slanje lažnih poruka drugima i slično. Da ne spominjem snimke ili fotografije koje se znaju namontirati, pa onda distribuirati i slati na mnoge adrese. Djeca se u takvim situacijama nađu jer često poklone povjerenje pogrešnim osobama ili prosto spletom okolnosti – kad se nađe neko ko ih uzme na zub, da tako kažem “– kaže Kazazović.
Djeca u svijetu interneta su najčešće prepuštena sama sebi, a ne bi tako trebalo biti. Možda je to i jedan od razloga što je stopa cyber nasilja izuzetno velika. Zbog manja nadzora i zaštite pri korištenju interneta, djeca su izložena velikim opasnostima.
Stoga smo pitali Kazazović kakvu ulogu roditelji imaju u tom cijelom svijetu virtuelnog života?
“Vjerujem da je ovo danas najizazovnije vrijeme za biti roditelj i sačuvati dijete od svih belaja, istovremeno se trudeći da ga osposobite za život koji ga čeka. Osnovna stvar je razviti s djetetom taj odnos povjerenja tako da se dijete obrati roditeljima kad ima problem. Isto tako, roditelji moraju hvatati korak s djecom da bi im mogli pomoći, da ih mogu pratiti i znati čime se bave i šta ih zanima, te da znaju prepoznati potencijalne opasnosti. Nedavno sam razgovarala s psihologinjom Slađanom Cvjetković o zlostavljanju djece i neke njene preporuke su univerzalne, pa preporučujem taj razgovor za čitanje. Ali kako ona kaže: „Da bi dijete osjećalo slobodu i povjerljivost da kaže za njega bitne stvari, značajno je kako reaguje osoba kojoj se povjeri. Koliko god nama odraslima nešto može da se učini trivijalnim ili nevažnim, to što dijete saopšti treba prihvatiti ozbiljno. Potrebno je porazgovarati sa njim i shvatiti zašto mu je to važno, te kako se osjeća u vezi toga. Nije poželjno smijanje ili im govoriti da je to glupost i nevažno, da im se to samo tako učinilo, ili da izmišljaju. Ponekada ga je u redu jednostavno pitati: “Šta želiš da uradim u vezi toga?”, navodi Kazazović.
Od izuzetne važnosti je da svi zajedno učinimo taj jedan mali korak ka svijetu sigurnog i bezbjednog internet svijeta za sve, pogotovo za djecu i mlade u ovom periodu u kojem živimo online život. I veoma je važno za naglasiti i uvijek ponavljati da djeca i mladi ne trebaju biti sami u tom virtuelnom svijetu i da pri prvoj pomisli da se prema njima neko ružno ophodi ili ih pokušava povrijediti, oni imaju kome da se obrate i da se trebaju obratiti. Svakako, selekcija sadržaja i nadzor roditelja je od velike pomoći i važnosti. Pored toga, stranica https://www.sigurnodijete.ba/, kao sjajna stranica za sva pitanja, osigurava pomoć za svu djecu jer svako dijete zaslužuje da bude sigurno.
Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
#BHRI #USAIDBIH #USAID #IOMBIH #IOM
