Božićna jelka je jedan od najprepoznatljivijih simbola praznika širom svijeta. Iako se danas ukrašava lampicama i ukrasima, njena priča je mnogo starija od modernih običaja.
Prve jelke nisu bile jelke – drevni narodi su u domovima čuvali zimzelene grane, kao simbol života tokom duge zime. Kaže se da je običaj ukrašavanja drveta u Evropu ušao preko Njemačke u 16. vijeku. Martin Luter je, prema predanju, prvi dodao svijeće na jelku, inspirisan zvjezdanim nebom.
Prva vještačka jelka napravljena je u Njemačkoj od guščijeg pera ofarbanog u zeleno. Danas su najpopularnije plastične jelke, koje se mogu koristiti godinama. Neki ljudi jelku ukrašavaju već krajem novembra, dok se u tradiciji ona kiti na Badnje veče. Ukrasi poput kuglica simbolišu plodove, dok zvijezda na vrhu predstavlja Vitlejemsku zvijezdu.
U mnogim domovima jelka ostaje do Svetog Jovana ili do krsne slave u januaru. Najveću božićnu jelku na svijetu postavljaju u Brazilu – pluta na vodi i osvijetljena je sa hiljadama lampica. Najveća prirodna jelka u Evropi svake godine ukrašava trg u Vilnjusu, u Litvaniji. Neke porodice svake godine kupuju novi ukras, koji simboliše važan događaj iz te godine.
Postoji običaj da se jedna grančica jelke čuva kao talisman sreće.
Božićne jelke se mogu reciklirati ili posaditi u dvorištu, ako su kupljene sa korijenom. Iako izgledaju samo kao praznični ukras, jelke su simbol nade, novog početka i radosti zimskih dana. U mnogim domovima upravo jelka postaje centar praznične atmosfere i najljepših porodičnih uspomena.
Glassrpske