Centar za socijalni rad Prijedor prva je i zasad jedina ustanova socijalne zaštite u Republici Srpskoj koja je obezbijedila vlastita sredstva za uvođenje supervizije, profesionalne podrške stručnim radnicima radi prevencije profesionalnog sagorijevanja, izjavila je rukovodilac službe porodično-pravne zaštite i supervizor u ovom centru Dragana Savić Pešević.
Ona je naglasila da je prijedorski Centar velika ustanova i da su u Republici Srpskoj samo banjalučki i bijeljinski veći po broju stručnih radnika, a da je Prijedor načinio istorijske korake kada je u pitanju supervizija.
“Sama činjenica da nas ima pet supervizora i da nijedan centar u Srpskoj nema toliko supervizora čini nas ponosnima. Imamo ljudske kapacitete koji vrlo jasno i stručno ukazuju šta su njihove profesionalne potrebe, mapiraju i resurse i probleme i kreiraju kvalitetne odgovore”, rekla je Peševićeva Srni.
Ona je istakla da je Zakon o socijalnoj zaštiti Republike Srpske prepoznao značaj supervizije i ukazao na neophodnost da se supervizijski procesi uvedu u svakodnevni oblik zaštite pomagačkih djelatnosti, ali da to nije djelatnost koja se obavlja samo u sistemu socijalne zaštite, nego i u zdravstvenom, kao i kod svih profesionalaca koji se susreću sa drugim ljudima s ciljem pomoći i podrške po bilo kojem osnovu.
Peševićeva je rekla da je supervizija najčešće grupni proces, da grupu čini šest do osam profesionalaca.
“Samorefleksija je osnovna metoda rada i meni je lično, budući da sam 15 godina radila veoma zahtjevan referat, mirenje i brakorazvod, pomogla kako ostati profesionalan, kako sačuvati mentalno zdravlje i kako raditi kvalitetno posao koji voliš”, pojasnila je Peševićeva.
Ona je poručila da je i mlađim i kolegama pred kraj radnog staža potrebna supervizija, da se doživljaj da supervizija nije potrebna često rađa iz unutrašnje potrebe da se sačuva osjećaj kompetentnosti i kontrole, kao i iz vjerovanja da bi traženje podrške moglo značiti slabost ili nedovoljnu stručnost u poslu.
Peševićeva je naglasila da je pomagačka profesija specifična, kompleksna i zahtjevna i da se ponekad ne može doći do ishoda koji su potpuno željeni, uprkos investiranosti i praćenju i stručnih i pravnih konstrukata.
“S tim saznanjem stručni radnik treba nekako da se nosi. Supervizija daje više perspektiva, što je posebno značajno za ljude koji rade jedan određen posao duže vremena. To širenje perspektiva ublažava ideju iscrpljenosti stručnog radnika, a daje više mogućnosti za klijenta”, dodala je Peševićeva.
Prema njenim riječima, stručni radnik koji ima doživljaj profesionalnog sagorijevanja, nije dobar ni za sebe, ni za svoje radne kolege, ni za klijente.
“Supervizija se, za razliku od psihoterapije, ne bavi ličnim, nego isključivo profesionalnim aspektom. Suština je da ljudi razumiju kakvu pomoć i podršku imaju pravo dobiti, a treba imati na umu da ima ljudi koji sagorjevaju, a da ni ne znaju prepoznati da im se to dešava”, zaključila je Peševićeva.
Ona je istakla da supervizija nije kontrolisanje niti provjera rada nego proces podrške i jačanja stručnjaka koji svakodnevno nose teške priče, tuđe bolove, očekivanja i odgovornosti gdje radnik dobija priliku da izgovori ono o čemu najčešće ćuti – da je ponekad teško i da postoje situacije koje ga prate i van radnog vremena.
“Normalno je tražiti stručnu pomoć da bi ostao stabilan i prisutan u poslu. Supervizija pomaže da stručni radnik bolje razumije svoje reakcije, vidi više mogućnosti u radu sa porodicama i pojedincima i spriječi osjećaj iscrpljenosti ili bespomoćnosti. Sada su oni koji pomažu podržani, onda i građani dobijaju kvalitetniju, pažljiviju uslugu”, smatra ona.
Prva dva supervizora prijedorski Centar za socijalni rad dobio je 2009. godine, a posljednjom edukacijom na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, koja je trajala četiri godine, ustanova je dobila još tri supervizora.
SRNA