Situacija na Bliskom istoku daleko je od smirivanja, a dalja eskalacija vodi ka sve većem pritisku na tržište nafte. Evropa još odolijeva ovoj krizi, ali cijene nafte su na istorijski visokim nivoima, što će neminovno dovesti do stagnacije u industriji, transportu i drugim povezanim granama.
Ovo za „Glas Srpske“ kaže analitičar Vladimir Grujić, komentarišući aktuelna dešavanja na Bliskom istoku, kao i upozorenja da bi u narednom periodu, ukoliko se sukobi na relaciji SAD–Izrael–Iran intenziviraju ili potraju, moglo doći do nestašica goriva.
Prema njegovim riječima, izvjesno je da će nastavak rata dovesti do poremećaja na tržištu naftnih derivata, ali prije nego što dođe do eventualnih nestašica, zemlje Evropske unije imaju na raspolaganju mehanizme kao što su strateške rezerve naftnih derivata i ograničenja količina po vozilu.
– Smatram da je moguće da pojedine pumpe ostanu bez goriva na kraći period, ali i da tako nešto neće biti slučaj još neko vrijeme, ukoliko se ne bude stvarala panika i time dodatno vršio pritisak na lance snabdijevanja. Što se tiče BiH, situacija je za sada stabilna. Iako je Srbija obustavila isporuke za izvoz, domaći uvoznici još uvijek podmiruju potrebe preko dobavljača iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Rafinerije racionalizuju isporuke i smanjuju raspoložive količine, ali krajnji potrošači još uvijek neće osjećati te logističke probleme. Goriva će biti na pumpama. Apsurd trenutne krize je što je, zbog slabe industrijske aktivnosti, BiH relativno malo tržište u evropskim okvirima, tako da se potrebne količine mogu bez većih problema nabaviti – istakao je Grujić.
Paralele sa sedamdesetim
Sve su učestalija upozorenja da bi Evropa već u aprilu i maju mogla da se suoči sa ozbiljnom nestašicom goriva, što otvara pitanje koliko je region spreman na novi energetski šok. Ukoliko do poremećaja zaista dođe, posljedice se neće zaustaviti na granicama Evropske unije – tržište BiH, koje je gotovo u potpunosti oslonjeno na uvoz derivata, vrlo brzo bi osjetilo udar kroz rast cijena, moguće nestašice i snažan pritisak na privredu i životni standard.
Rast cijena nafte i sve izraženija energetska nestabilnost ponovo stavljaju Evropu u fokus globalnih ekonomskih rizika, uz jasne paralele sa naftnim šokovima iz 1973. i 1979. godine. Tada su ograničenja proizvodnje i izvoza od strane OPEK-a izazvala nagli skok cijena, pad industrijske aktivnosti i snažan inflatorni talas koji je pogodio gotovo sve razvijene ekonomije. Problem nije samo u količinama sirove nafte, već i u ograničenim rafinerijskim kapacitetima, kao i u sve složenijoj logistici snabdijevanja. Ukoliko dođe do prekida u nekom od ključnih lanaca, efekat se brzo preliva na cijelo tržište. BiH je u tom sistemu sigurno jedna od najranjivijih karika, jer nema značajne rezerve niti alternativne pravce snabdijevanja, već zavisi od onoga što stigne sa evropskog tržišta. U tom kontekstu, mogući su i najcrnji scenariji.
Crni scenario
U takvom scenariju, cijena nafte bi, prema pojedinim procjenama, mogla skočiti i do 150–200 dolara po barelu. To bi direktno dovelo do rasta cijena goriva u Evropi za 40 do 70 odsto u kratkom roku, a u BiH bi cijene na pumpama mogle preći četiri marke po litru. U najcrnjem scenariju, dizel bi se mogao kretati u rasponu od četiri do 4,5 KM po litru, dok bi benzin pratio sličan trend, što bi predstavljalo apsolutni istorijski maksimum i snažan udar na potrošače.
Takav skok ne bi bio samo kratkoročan šok, već bi pokrenuo širi talas poskupljenja. Najprije bi bio pogođen transport, jer je direktno vezan za cijenu goriva. Poskupljenje prevoza od 30 do 50 odsto povuklo bi rast cijena hrane, građevinskog materijala i svih ostalih proizvoda. Industrija bi se suočila sa rastom troškova i padom konkurentnosti, što bi u pojedinim sektorima moglo dovesti do smanjenja proizvodnje. Poljoprivreda bi trpjela dvostruki udar – skuplji dizel i rast cijena đubriva – pa bi ukupni troškovi proizvodnje mogli porasti i do 25 odsto.
Šta ako barel bude koštao 200 dolara
Zabrinjava i činjenica da u Vašingtonu modeliraju scenario u kojem cijena sirove nafte dostiže čak 200 dolara po barelu, kako bi se sagledale potencijalne posljedice po američku ekonomiju. Analitičari su već početkom marta počeli da govore o mogućnosti rasta cijene nafte tipa „brent“ na čak 200 dolara, kada je postalo jasno da rat na Bliskom istoku neće biti kratkotrajan. U takvom, najcrnjem scenariju, uticaj na globalnu ekonomiju bio bi razoran, pri čemu bi zemlje u razvoju pretrpjele najveći udar zbog ograničenih finansijskih rezervi. Ipak, ni razvijene ekonomije ne bi bile pošteđene – posebno evropske.
Prelivanje krize
Dodatni razlog za zabrinutost jeste činjenica da pojedine azijske zemlje, poput Pakistana, Šri Lanke i Bangladeša, već prolaze kroz ozbiljne nestašice goriva, uz redove na pumpama, ograničenja u prodaji i poremećaje u transportu. Ovi primjeri pokazuju koliko brzo globalni energetski šok može da se prelije u svakodnevni život. Ukoliko se rat na Bliskom istoku nastavi ili dodatno eskalira, sličan scenario bi se mogao prenijeti i na evropsko tržište, sa još izraženijim posljedicama.
Sve više upozorenja o nestašicama u narednim mjesecima dolazi i od velikih evropskih naftnih kompanija, ekonomskih stručnjaka, ali i pojedinih evropskih političara. Iskustva iz prošlosti pokazuju da ovakvi ekonomski šokovi često prerastaju u društvene krize. Sedamdesetih godina energetska nestabilnost dovela je do inflacije, pada standarda i protesta širom Evrope. Danas, u uslovima već postojećeg pritiska na kućne budžete, rizik od sličnog scenarija nije zanemariv – od panične kupovine i nestašica do protesta i blokada saobraćaja.
Privreda na izdisaju
Da kriza nije samo teorijska, pokazuju i primjeri iz Evrope. Njemačka bilježi pad industrijske aktivnosti zbog skupe energije, dok Velika Britanija ima sporadične epizode nestašica goriva i redove na pumpama. U Francuskoj su rast cijena goriva pratili masovni protesti, a u Italiji i Španiji štrajkovi transportnog sektora doveli su do poremećaja u snabdijevanju.
Dodatnu neizvjesnost unose i potezi pojedinih država koje pokušavaju da zaštite domaće tržište. Tako je Slovačka uvela različite cijene dizela za domaće i strane vozače, što je izazvalo reakciju Evropske komisije, koja je upozorila da takve mjere narušavaju pravila jedinstvenog tržišta. Ovo pokazuje da bi u uslovima krize moglo doći do neusklađenih poteza i dodatnih poremećaja.
Signal za uzbunu
Ukoliko se najavljeni rizici obistine, Evropa bi se mogla suočiti sa najozbiljnijim energetskim šokom u posljednjih nekoliko decenija. Za BiH to ne bi bila samo spoljna kriza, već direktan unutrašnji problem – od cijena goriva i hrane do stabilnosti privrede i socijalnog mira.
Upravo zato sve više upozorenja o nestašicama u narednim mjesecima treba posmatrati kao signal za ozbiljnu pripremu na scenario koji više nije nezamisliv. Kriza i sve veći strahovi ponovo su pokrenuli rasprave unutar Evropske unije o mogućem povratku na ruske energente. Međutim, jedina preostala značajna ruta, naftovod Družba preko Ukrajine, prekinuta je od strane vlasti u Kijevu. Čak i da je u funkciji, izjave predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen ne ostavljaju mnogo prostora za promjene, jer ona smatra da bi povratak na rusku naftu bio velika greška. Pitanje je šta bi o svemu rekli građani Evropske unije.
Iz Moskve, pak, poručuju da će Brisel na kraju ipak morati da traži pomoć od Rusije kako bi izašao iz sadašnje situacije.
Prazne se skladišta
Cijene gasa u Evropi porasle su za oko 70 odsto, dok su skladišta gasa na niskim nivoima, što, uz poremećaje u snabdijevanju, inflaciju i očekivanja zaoštravanja monetarne politike ECB, pojačava strah od ponavljanja energetske krize iz 2022. godine. Evropa u krizu ulazi ranjiva – skladišta gasa su popunjena oko 28,4 odsto, znatno ispod prošlogodišnjeg nivoa i višegodišnjeg prosjeka. Nemačka (22,3), Francuska (22,1) i posebno Holandija (šest odsto) nalaze se među najugroženijima.
Glassrpske
