Izabrani tim Italije, pobjedom nad Engleskom u finalu kontinentalnog turnira (1:1 u regularnom dijelu, 3:2 rezultat poslije izvođenja jedanaesteraca), stigao je, poslije više od pola vijeka, do titule šampiona Evrope.
Italija je šampion bila 1968. godine (savladali Jugoslaviju u jednom veoma neobičnom finalu), od tada igrala dva finala (2000. i 2012. godine), ali sada je stigla do druge titule u svojoj, svakako impresivnoj fudbalskoj istoriji.
Engleska je rano, u drugom minutu, stigla do vođstva, a strijelac je bio Luk Šo. Nakon pogotka fudbalera Mančester Junajteda utakmica je ušla u onaj prirodan tok koji nameće rezultat. Međutim, Italija, iako svakako ekipa koja je stremila tome da kontroliše utakmicu kako bi se u nju, rezultatski, što prije vratila, nije bila pretjerano uspešna u tome.
Međutim, nakon određenih promena na poluvremenu, Italija je uspjela da stigne do izjednačenja. To je uradila poslije prekida, kako se nerjetko “prelamaju” i mnogo manje značajne i stresne, a opet neizvjesne utakmice poput ove.
Leonardo Bonuči je postigao pogodak i time postao najstariji strijelac u istoriji finala Evropskih prvenstava.
Do kraja nije bilo golova (čak ne ni previše značajnijih prilika), te je stoga meč otišao u produžetke, kako valjda i priliči jednom finalu na Vembliju (sva dosadašnja su išla u produžetke).
Kako ni tamo nije bilo golova, pristupilo se penalima, koji su pokazali svu silinu pritiska kakvu donosi jedna ovakva utakmica, kakva se, sasvim doslovce, igra najčešće jednom u karijerama, ako i tada.
Beloti i Žoržinjo su promašili za Italiju (ovaj drugi kada je imao priliku da riješi meč), ali su za Englesku pogodili samo Kejn i Megvajer. Rašford i Sančo su promašili, a oni su, praktično jedino i ušli da bi šutirali penal.
Donaruma je odbranio, naposlijetku, i penal koji je izveo Sako, kojim je ovo finale i okončano.
Ovo je šesta titula za Italiju (četiri puta su bili prvaci svijeta). Među evropskim zemljama, samo Njemačka (sedam) ima više.
Engleska, sa druge strane, koja je sasvim jasno demonstrirala da ima predivnu budućnost, ovoga puta nije stigla do trofeja zbog poznatih manjkavosti – ovaj tim je uspio da slavi u manje od četvrtini (22 odsto) mečeva u kojima se stizalo do jedanaesteraca. Nijedna evropska selekcija, koja je igrala barem tri takva meča, nema lošiji skor.
Izvor:RTS
