Ašikovanje kakvo pamte ranije generacije odavno je sve rjeđe, a upoznavanje putem društvenih mreža i aplikacija postalo je sve češće, što potvrđuju i mladi sa kojima smo razgovarali, ali i predstavnici velikih platformi za upoznavanje.
Poruka, fotografija, lajk i komentar zamijenili su kod mnogih izlaske, šetnje, slanje pića i prilazak u izlasku, jer im je to, kako kažu mladi – lakše.
Sem gubitka samopouzdanja i manjka kreativnosti, Marija M. iz Banjaluke u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da se izgubila i zainteresovanost, volja, želja da se oko nekog potrudimo.
“Sve je manje prilaženja i primjene žive komunikacije kako bismo nekog upoznali, sve je manje truda ili se to samo tako prikazuje. Danas se pojedini zadovoljavaju pukim gledanjem jedno u drugo, možda se uputi i koji osmijeh, zatim se pronađu na društvenim mrežama, zaprate se i to je to, dalji proces se sastoji od lajkovanja objava, ili samo gledanja u iste. Kao da je sve postalo površno”, kaže ona.
Za nju, postojanje raznih aplikacija za upoznavanje nije ispravna stvar.
“Trebalo bi da vratimo vrijeme u kojem se izlazilo, družilo, upoznavalo baš na tim izlascima, da vratimo samopouzdanje da priđemo nekom, pozovemo ga u šetnju, ili na piće, da vjerujemo u sebe i budemo ono što jesmo, kao i da budemo spremni na odbijanja i da ona nisu ništa strašno”, navodi ona i dodaje da dopisivanje, lajk, srce, komentar nisu nikakav znak, pa ni korak naprijed.
Prema njenom mišljenju, preko aplikacije se nikada neće moći upoznati osoba u potpunosti.
Da se mladi upoznaju preko aplikacija, potvrdili su iz Rakuten Vibera, koji je prošle godine lansirao “Viber Dating”.
Oni su sproveli istraživanje u nekoliko zemalja, među kojima su i Srbija i Bosna i Hercegovina, i rezultati su bili iznenađujući.
“Izuzetno smo zadovoljni činjenicom da su naši korisnici od pokretanja ‘Viber Datinga’ prihvatili pristup autentičnosti – od pažljivo ispisanih biografija do iskrenih razgovora – što je dovelo do brojnih uspješnih priča, pa čak i vjeridbi”, ističe Nadav Melnik, glavni direktor za razvoj proizvoda u kompaniji Rakuten Viber.
Upoznavanje preko aplikacija i društvenih mreža, prema mišljenju Maje Savanović Zorić, psihologa i sistemskog porodičnog psihoterapeuta, mladima je lakše jer poruka amortizuje strah.
“U direktnom kontaktu izlažemo cijelo sebe – glas koji može zadrhtati, lice koje se zacrveni, mogućnost da budemo odbijeni pred tuđim pogledom. Onlajn komunikacija daje vrijeme da promislimo, da uredimo rečenicu, da sakrijemo nesigurnost. Daje osjećaj kontrole u situaciji koja je po svojoj prirodi nepredvidiva. A mladi danas, više nego ikada, odrastaju u kulturi u kojoj se greška ne doživljava kao dio učenja, nego kao lični poraz”, objašnjava ona.
Kako dodaje, digitalna komunikacija za mlade nije zamjena za stvarnost, nego njen produžetak.
“Slanje poruke nije manje autentično od prilaska – to je njihov prirodni jezik iniciranja kontakta. U tom prostoru osjećaju se sigurnije, kompetentnije i manje izloženo. Ipak, ono što primjećujem u terapijskom radu jeste da smanjena anksioznost u digitalnom prostoru često znači i manju toleranciju na nelagodu uživo. A upravo u toj nelagodi razvija se emocionalna otpornost. Pogled u oči, spontan osmijeh, nespretnost prve rečenice – to su mikromomenti koji grade stvarnu intimnost. Ekran nas štiti, ali nas i udaljava od punog iskustva susreta”, kaže ona za “Nezavisne novine”.
Savanović Zorićeva ističe da ne misli da je onlajn upoznavanje manje vrijedno.
“Naprotiv, mnoge stabilne veze i brakovi započeli su upravo tako. Problem nije u tehnologiji, nego u tome da li ostajemo zarobljeni u sigurnosti poruka ili smo spremni napraviti korak ka stvarnom susretu. Jer prava bliskost ne nastaje u savršeno sročenoj poruci, nego u spremnosti da budemo viđeni sa svim svojim nesigurnostima”, kaže ona.
Nezavisne