4. Marta 2024.
NaslovnicaNovostiRS-BIHGojaznost poprima epidemijske razmjere kako u svijetu, tako i u BiH: Ogledalo...

Gojaznost poprima epidemijske razmjere kako u svijetu, tako i u BiH: Ogledalo otkriva ozbiljnu bolest

Gojaznost postaje sve značajniji zdravstveni problem u mnogim zemljama svijeta jer galopirajućim korakom poprima epidemijske razmjere. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) pokazuju da je više od milijardu ljudi širom svijeta pretilo. Tako je među odraslima gojazno 650 miliona ljudi, što je trostruko više nego 1975. godine, dok otprilike još 1,3 milijarde ljudi ima prekomjernu težinu.

Kada su u pitanju adolescenti, podaci SZO pokazuju da ih je više od 340 miliona gojazno, a djece oko 39 miliona. Koliko je situacija ozbiljna i zahtijeva hitnu reakciju pokazuje podatak da SZO razmatra uvođenje lijekova protiv gojaznosti na esencijalnu listu medikamenata.

Novi podaci predstavljeni u Svjetskom atlasu pretilosti pokazuju da se do 2030. godine predviđa da će jedna od pet žena i jedan od sedam muškaraca živjeti s pretilošću, što iznosi više od milijardu ljudi u svijetu. To je posebno zabrinjavajuće u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom, gdje sada živi najveći broj ljudi s gojaznošću i gdje su zdravstveni sistemi i zdravstveni radnici nedovoljno pripremljeni za efikasno upravljanje i liječenje gojaznosti i njenih posljedica.

Među tim zemljama je i BiH koju, prema tvrdnjama domaćih stručnjaka, sve više pogađa bolest modernog doba. Smatra se da je broj pretilih osoba u zemlji u stalnom porastu, što utiče na cjelokupno zdravlje stanovništva. Podaci pokazuju da u BiH oko 63 odsto stanovništva ima prekomjernu težinu, a čak 22 odsto njih smatra se gojaznim. Stručnjaci tvrde da posebno zabrinjava veliki broj pretile djece, koje je u BiH, prema podacima Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), više od 17,5 odsto prekomjerno teško ili gojazno.

Obroci puni soli i šećera

Upravo iz tih razloga u BiH je u posljednje tri godine, tačnije od oktobra 2020. do septembra ove godine, realizovan projekat “Best-ReMaP” čiji je cilj bila promocija zdrave ishrane, zaštita djece i adolescenata i javne nabavke hrane, a podaci do kojih se došlo nisu nimalo optimistični.

Dragana Stojisavljević iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske prilikom nedavnog predstavljanja izvještaja u Sarajevu rekla je da je u sklopu projekta pod lupom bilo tržište Srpske kako bi se utvrdilo koliko se u velikim tržnim centrima, megamarketima nalaze proizvodi koji su energetski gusti i nutritivno siromašni.

– Nažalost, kroz to istraživanje smo uočili da imamo veliki broj proizvoda koji imaju znatno veći sadržaj šećera i soli od predviđenog na 100 grama. Ti proizvodi su dostupni djeci i adolescentima i dovode do nezdravih izbora – navela je Stoisavljevićeva.

Bolest

Po međunarodnoj klasifikaciji bolesti, gojaznost je hronična, recidivirajuća, multifaktorska bolest i značajan rizikofaktor za brojne druge nezarazne bolesti kao što su, između ostalih, dijabetes, bolesti srca i krvnih sudova, te rak. Osim što imaju zdravstveni problem, ljudi koji žive sa gojaznošću mogu se suočiti sa stigmom, koja za posljedicu može imati loše mentalno zdravlje.

Ona je istakla da sva istraživanja pokazuju da prehrambene navike djece i adolescenata u Srpskoj ukazuju na to da te navike nisu na zavidnom nivou i da je na njima potrebno raditi od najranijeg uzrasta i predškolskih ustanova, preko školskih i pokušati standardizovati ishranu.

– Izradili smo pravilnik koji definiše, odnosno standardizuje ishranu predškolskih ustanova. Trenutno smo u fazi izrade pravilnika kojim će biti definisana ishrana i način ishrane školaraca – navela je ona.

Nutricionista Maja Tubić Banović kazala je za “Glas Srpske” da, kad je riječ o gojaznosti, BiH ne zaostaje za svjetskim trendovima, navodeći da su glavni uzroci pretilosti nepravilan stil života, previše sjedenja i premalo aktivnosti uz pogrešne prehrambene navike.

Prema njenim riječima, ogroman uticaj na gojaznost imaju i prevelika zastupljenost rafinisanih ugljenih hidrata, šećera, a nedovoljna konzumacija voća i povrća.

– Polovinu unesene hrane tokom dana trebalo bi da čini povrće i nešto manje voće. Četvrtina bi trebalo da predstavlja neki izvor proteina, koliko i čistih ugljenih hidrata. Zasićene masnoće i masnoće životinjskog porijekla, takođe, treba da se svedu na malu mjeru, dok apsolutno treba izbjegavati hidrogenizovane masti, koje dolaze u industrijskim proizvodima, koje treba što manje konzumirati – savjetuje Tubić Banović istakavši da je za građane BiH karakteristično da konzumiraju previše mesa, što je takođe potrebno ograničiti.

Gdje prestaje potreba

Direktor bijeljinskog javnog vrtića “Čika Jova Zmaj” Slaviša Vujanović kaže za “Glas” da su u predškolskim ustanovama i te kako svjesni da je gojaznost bolest savremenog doba, zbog čega se svakodnevno kod najmlađih nastoje razvijati zdrave navike ishrane i života uopšte.

– Naš vrtić je početkom godine dobio sertifikat kao potvrdu da smo prijatelji zdrave ishrane, odnosno da poštujemo i primjenjujemo pravila o nutritivnim vrijednostima koje djeca treba da unesu tokom dana i boravka u vrtiću. Jelovnike na svakih 15 dana sastavljaju šef kuhinje, vaspitač i predstavnik roditelja, uz konsultacije sa pedijatrom, nutricionistom iz Doma zdravlja Bijeljina. Trudimo se da svi obroci budu zdravi, bazirani na voću, povrću i mliječnim proizvodima – priča Vujanović.

Dodaje da je otežavajuća okolnost što se prilikom izbora dobavljača, prema Zakonu o javnim nabavkama, moraju voditi najnižom ponuđenom cijenom.

– Nama bi, prije svega, akcenat morao biti na kvalitetu namirnica, a ne cijeni. Najpovoljniji ponuđač ne znači nužno da će zadovoljiti i kvalitetom proizvoda koji su najbolji za ishranu djece. Slovenija je, recimo, zakonski dozvolila da se manjim domaćim proizvođačima organske hrane da prednost prilikom raspisivanja tendera za nabavku namirnica namijenjenih predškolskim ustanovama – rekao je Vujanović za “Glas”

On se pita gdje prestaje potreba za zdravom ishranom, navodeći da, nažalost, mališani po izlasku iz vrtića sa roditeljima prvo svraćaju u pekare ili na prvoj trafici kupuju čokoladice, bombone i sve ono što djeca ne bi trebalo da unose u toku jednog dana.

– U borbi za kvalitetniju i zdraviju ishranu moralo bi učestvovati kompletno društvo. Svijest se mora razvijati i putem sredstava javnog informisanja, neophodna su i različita zakonska akta na tom polju. U vrtiću pazimo, ali to bi se moralo primjenjivati i kod kuće i tokom daljeg odrastanja jer šta nam znači ako se djeca zdravo hrane u vrtiću, a čim zakorače u školu to prestane, time ništa nismo napravili – priča Vujanović i dodaje da kroz razne radionice i roditelje nastoje edukovati o značaju i prednostima zdravog načina ishrane.

Rana prevencija

Pretilost može uticati i na postignuća u obrazovanju i mogućnosti zapošljavanja, te se prenositi kroz generacije. Često počinje u ranom životnom razdoblju i postaje sve veći problem javnog zdravlja, zbog čega je rana prevencija ključna. Potvrđuje to trener iz Banjaluke Saša Kecman koji kaže da sa rastom broja gojaznih, raste i broj osoba koje muče ozbiljni zdravstveni problemi.

– Gojaznost nije samo stvar estetike, kako se godinama nastoji percipirati. Ona je, prije svega, zdravstveni problem, što pokazuje i slika sa terena. Na treninzima imam sve više gojaznih sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, i uglavnom je riječ o mlađoj populaciji. Ljudi u zrelim godinama bolje izgledaju od klinaca, momci i djevojke sa po 18 – 20 godina zbog prekomjerne kilaže imaju problema sa radom štitne žlijezde, probavnim traktom, uništili su zdravlje jer niko nije pratio šta jedu. Sve to kod njih prouzrokuje mnogo stresa i nervoze, pa su nerijetko i psihički nestabilni – navodi Kecman i dodaje da bi školarci časove fizičkog vaspitanja trebalo da imaju svaki dan, čak i po cijenu ukidanja pojedinih obrazovnih predmeta.

Mjerenje pretilosti

Najčešće korišćen metod za utvrđivanje pretilosti je određivanje indeksa tjelesne mase – BMI (body mass index), izračunat kao težina u kilogramima, podijeljena sa visinom izraženom u metrima na kvadrat (kg/m2). Kod odraslih BMI od ≥30 kg/m2 definisan je kao pretilost i standardna je mjera koju koristi Svjetska zdravstvena organizacija. Teška pretilost podrazumijeva onu četvrtog stepena sa BMI ≥35 kg/m2, dok se gojaznošću trećeg stepena smatra ona sa BMI ≥40 kg/m2. Za djecu i adolescente koriste se takozvane percentilne krivulje rasta, zavisno od doba i pola, kako bi se prilagodile fiziološkim promjenama BMI-ja koje se vide tokom normalnog razvoja. To je takođe važna mjera za praćenje raširenosti pretilosti na nivou populacije i za upotrebu u epidemiološkim istraživanjima, npr. kako bi se dobila indikacija lokalne, nacionalne ili regionalne raširenosti ili kako bi se omogućila poređenja među zemljama.

Kecman kaže da se danas uz pomoć društvenih mreža promoviše isključivo lijep izgled, navodeći da je to i najčešći motiv zbog kojeg ljudi posjećuju teretane i fitnes centre.

– Većina ljudi dolazi na trening prvenstveno zbog fizičkog izgleda jer se ne osjećaju lijepo kada se pogledaju u ogledalo, nebitno im je što je ispod odjeće nezdravo. Fizičku aktivnost u život je potrebno uvrstiti prvenstveno zbog zdravlja, a onda svega ostalog. Takođe, ljudi treba da se okrenu sebi, da odvoje vrijeme za pripremu hrane, pa čak i vlastito uzgajanje ako imaju prostora za to, kako bi znali šta jedu. I bogati i siromašni danas prebrzo žive, i svima je najlakše svratiti u restoran, pekaru ili market po prerađenu brzu hranu. Od mladih malo ko uopšte ide na pijacu, gdje su voće i povrće najsvježiji, prije svega jer nemaju naviku. Ako zdravo jedemo, a pri tome i vježbamo, bićemo raspoloženiji, ljepše ćemo se osjećati i izgledati. Previše šećera, soli, aditiva nas samo usporava i uništava organizam – kategoričan je Kecman.

Nauka tvrdi da poremećaji ishrane, ukoliko nisu posljedica somatskih oboljenja, nastaju na psihološkom nivou, pa ih je tu potrebno i rješavati. Liječenje gojaznosti podrazumijeva multidisciplinaran pristup, koji uz endokrinologa, nutricionistu, podrazumijeva i pomoć psihologa.

– Ishrana je prvi element zdravog življenja, zbog čega je neophodno od ranog uzrasta razvijati kulturu ishrane koja podrazumijeva da se uzima raznovrsna hrana koja pruža zadovoljstvo i sigurnost u psihološki osjećaj da se zdravo hrani. Ne možemo nekontrolisano zadovoljavati nagone za hranom. Ljudi treba da shvate da nije oskudica zdravo jesti i uzimati manje porcije – rekao je za “Glas” psiholog Aleksandar Milić.

On je dodao da mnogi ljudi, kad su nervozni ili im je dosadno, pribjegavaju konzumaciji hrane koja ih smiruje.

– U takvim situacijama treba da se preokupiraju drugim stvarima i skrenu misli, jer prekomjerna i nezdrava hrana im sigurno neće pomoći – kazao je Milić.

* Zemlje svijeta sa najviše gojaznih odraslih osoba (podaci SZO) država populacija (u procentima)

Kuvajt –             39,7

SAD   –             38,5

Saudijska Arabija –   37,6

Jordan –            37,4

Katar –             37,1

RELATED ARTICLES

Most Popular

Recent Comments