20. Aprila 2024.
NaslovnicaNovostiSVIJETGodinu dana od razornog zemljotresa u Turskoj

Godinu dana od razornog zemljotresa u Turskoj

Godina je dana od razornih zemljotresa koji su pogodili južne regije Republike Turske i koji su u toj zemlji poznati kao “katastrofa stoljeća“, a spasioci i novinari koji su bili u tom području neposredno nakon katastrofe kazali su da su im pred očima nezaboravni prizori katastrofe koje su tamo vidjeli.

Spasilačke ekipe i novinari iz cijelog svijeta stigli su u Tursku nakon razornih zemljotresa sa epicentrom u Kahramanmarasu, kako bi izvještavali sa tog područja i pomogli u akcijama potrage i spašavanja u razorenim gradovima.

Među njima su bili i novinar TRT Balkans Haris Domazet i vođa spasilačkog tima Gorske službe spašavanja Novi Grad Sarajevo Fahrudin Dobrača. Njih dvojica su u razgovoru s novinarom Anadoliji svjedočili o razmjerama razaranja i katastrofe koju su zatekli na jugu Turske.

Balkan Domazet, koji je dva dana nakon zemljotresa počeo da izvještava šta se desilo u regionu, izjavio je da je putem medija pratio dešavanja sa potresom pogođenih područja , ali da se tek uvjerio u apokaliptične razmjere katastrofe kada je stigao tamo i svojim očima vidio devastirane gradove.

– Osjećaj koji dobijete kada vidite da nema ništa osim ljudi na ulicama na oko 300 kilometara u području u kojem se nalazite, nema struje, bukvalno ništa, bila je slika za koju nisam ni zamišljao da ću ikada vidjeti svojim očima. Ono što smo tamo vidjeli bilo je nešto poput apokaliptičnih filmova koje smo svi gledali – rekao je Domazet.

Navodeći da su prvo stigli u Adanu, Domazet je rekao da je svjedočio solidarnosti na djelu jer su u regiju počele stizati ekipe za potragu i spašavanje iz mnogih dijelova svijeta i da je to situacija koja daje nadu.

– Nije bilo lako stati pred kameru i objasniti šta se dogodilo –

Domazet je rekao da su iz Adane otišli u Iskendur i da su tokom dva dana boravka bili svjedoci scena koje nikada neće zaboraviti.

– Snimatelj i ja stanemo na jedno lokaciju i snimamo, a nakon 50 ili sto metara je još veća ruševina sa još više ljudi. Bila je to baš teška situacija i za mene kao novinara. U tim trenucima nije bilo jednostavno sve to gledati i onda stati pred kameru i biti profesionalan u izvještavanju i slanju poruke u svijet –  kazao je.

U sjećanje su mu se posebno urezale scene spašavanja ljudi koji su bili zarobljeni pod ruševinama zgrada.

– Dok sam živ pamtiću situaciju kada se dvojica vatrogasaca grle i plaču nakon što su iz ruševina izvukli dvoje živih ljudi i smjestili ih u kola Hitne pomoći – rekao je Domazet.

Istakao je da svjedočenje katastrofama tih razmjera neminovno ostavi trag na čovjeka te je dodao da je po povratku iz Turske razmišljao da potraži i profesionalnu pomoć jer su posebno noći bile teške kada se slike vraćaju pred oči.

– Pitamo sam mnogo ljudi na terenu šta planiraju sada kad nemaju ništa, da li će napustiti svoj grad i pokušati život graditi negdje drugo. Niko od tih ljudi mi nije rekao da će odseliti, rekli su da će ostati u svojim gradovima – kazao je Domazet i dodao da ljude u toj regiji Turske krasi velika psihofizička snaga i da su sposobni početi život iz početka.

– Ko spasi jedan život, kao da je spasio čitavo čovječanstvo –

Fahrudin Dobrača je nakon razornih zemljotresa u Turskoj predvodio spasilački tim sarajevske Opštine  Novi Grad, je podsjetio da su pripadnici GSS prošli brojne obuke i edukacije u saradnji sa Turskom agencijom za saradnju i koordinaciju (TIKA).

Dobrača je rekao da su po jačini zemljotresa mogli pretpostaviti da će razaranje biti veliko, ali da su po dolasku tamo tek shvatili o kakvoj katastrofi je riječ i da je pomislio da je Sudnji dan krenuo.

– To su bile apokaliptične scene. Naš tim je tokom obuka bio pripreman na ovakve situacije, ali ne postoji edukacija koja vas može pripremiti na ovakvo nešto – naglasio je Dobrača.

Posebno se prisjetio spašavanja starijeg muškarca ispod ruševina koji se ranije liječio od raka.

– Ne mogu zaboraviti kako me sin tog čovjeka, koji je otprilike mojih godina, grlio i zahvaljivao. Velika je to stvar – rekao je Dobrača.

– Čuje li me neko?! –

Dobrača je takođe kazao da i danas ne može skriti bol kada se prisjeti kako su u jednom stubištu srušene zgrade pronašli roditelje koji su u zagrljaju s djetetom izgubili živote kada se zgrada srušila na njih.

Dobrača je rekao da ne zna turski jezik, ali da mu se u pamćenje urezala rečenica “čuje li me neko“, koju su tih teških dana nakon potresa mnogo slušali i izgovarali u Turskoj.

Prisjetio se i kako su iz ruševine šestospratnice spasili osam ljudi i kako su te akcije trajale satima.

– Ne vidi se bliskost čovječanstva u momentu kada je sve kako treba, jer kažu da pjevati mogu i sam, ali za tugu i bol mi treba veća podrška -zaključio je Dobrača.

SrpskaInfo

RELATED ARTICLES

Most Popular

Recent Comments